Kućni miš: Informacije

Kućni miš

Ovdje je prvenstveno govor o uzgojenim kućnim miševima, ljubimcima. Kućni miševi spadaju u red glodavaca (rodentia), podrod srodnika miševa (myomorpha), obitelji miševa (muridae), pod obitelji pravih miševa (Murinae). Miševi, sa svojih skoro 500 vrsta, koje su podvrštene u 100 podrodova, spadaju u najraznovrsniju obitelj, ne samo glodavaca, već sisavaca uopće.

Porijeklo

Kućni miš potjeće iz stepa i polu pustinja srednjemorskog i južnoazijskog podneblja. Kućni se miš vjerojatno još prije 8000 godina udomaćio sa ljudima, odprilike u vrijeme kada su ljudi započeli sa poljoprivredom, te sa svojim zalihama žitarica stvorili miševima nove izvore hrane, iako ne dobrovoljno. Miševi se ne smatraju kod ljudi samo kao pošast. Bijeli miševi se djelomično čak slave kao sveti. Miševi se koriste za razne religijske rituale, donose sreću i liječe bolesti. U Kini se uzgajaju vć preko 2000 godina. U japanu se znalački uzgajaju preko 300 godina, te od tamo i potiču prvi miševi, koji su u Europu donešeni prije 160 godina.

Nažalost ljudi ne samo da proganjaju i tamane miševe, već ih nemilosrdno ubijaju u pokusnim laboratorijima pri besmislenim pokusima nad životinjama. Ako je to prije i bila jedina mogućnost lijekove istraživati, ove metode su danas nepotrebne i upitne, te se nadamo da će praksa uzgoja miševa u velikom stilu za pokuse uskoro nestati.

Boje

U međuvremenu su kućni miševi raznih boja rašireniji. Ovih ima u mnogim različitim varijantama boja, da ih se sve ne može niti nabrojati. Za držanje miševa kao ljubimaca, boje nisu niti važne, jer, smeđi ili krem obojani miš ima iste zahtjeve kao i bijeli.

Nepreporučeni uzgoj

Miševa ima u međuvremenu u svim mogućim bojama. Najpoznatiji je još uvijek bijeli miš (albino) sa crvenim očima. Nažalost su životinje sa crvenim očima podložnije oboljenjima i njihove su oči osjetljivije na svijetlost, te naginju promjenama.

Na par uzgojnih linija koje se posebno kose sa dobrobiti za životinje, skrenuti ćemo pažnju:

Pleši-miševi (skoro uvijek crno-bijeli, točkasti miševi). Ovi jadni miševi imaju oštećenje na mozgu (defektnu hipofiznu žlijezdu, koja uzrokuje patuljasti rast i ostale defekte). Skoro su tluhi (teška oštećenja u unutarnjem uhu) i najčešće ne mogu uopće ravno hodati ("Plešu" u krug), niti se mogu penjati, te su podložni bolestima. Kada se "pleši-miševi" međusobno spare, dolazi do mrtvog okota. Stoga se ne preporučuje držanje ovih miševa, jer se zapravo radi o bolesnim životinjama.
Golokoži-miševi: da nedostatak krzna nije u interesu životinje, nije uopće potrebno posebno objašnjavati.
Bezrepi miševi: nedostaje im važan dio tijela pomoću kojega balansiraju, koji ih podupire pri hodu i penjanju, te im pridodaje karakterističan izgled. Miš bez repa je oštećen kao što je to čovjek bez ruke ili noge.
Crveni, narančasti, žuti miševi (red, fawn, cream, sable, marten sable) - ove životinje posjeduju nažalost gen koji uzrokuje pretilost. Ček i pri strogoj, bezmasnoj dijeti, ove životinje naginju jakoj pretilosti. Dijeta zapravo nije moguća jer je pretilost uvjetovana genetski. Dijeta može dovesti do neuhranjenosti, tj. nedostatku elemenata i vitamina. Pretilost izaziva oštećenja na zglobovima, organima i miševi ne žive dugo.
Kovrđavi miševi (rex, kovrčavo i valovito krzno, duga ili kratka dlaka), dugodlaki miševi - krzno ovih životinja je najčešće tanko i podložniji su napadima parazita. Osjetilni organi su zbog kovrđavih dlaka ograničeni. Često im trepavice rastu u oči, kovrđave su i stalno nadražuju rožnicu oka, tako da životinje imaju često upaljene oči.

Spolnost

Kućni miševi su sa cca 28-46 dana spolno zreli. Od kraja 4-og tjedna bi ih trebalo odvojiti po spolovima. Nažalost to nije uvijek jednostavno u toj dobi. Kod odraslih mužjaka se testisi relativno lako raspoznaju, ali kod mladih životinja je razlikovanje nešto teže. Kad se točno gleda i ima više životinja za usporedbu, može se uočiti da je kod ženki razmak između anusa i genitalija nešto manji nego kod mužjaka.

Osjetilni organi

Oči	Miševi imaju, zbog svojih po strani smještenih očiju, dobar pogled okolo naokolo. Nemaju naročito razvijeni prostorni vid, ali pokrete i kretanje dobro uočavaju, međutim nepokretne objekte ne raspoznavaju. Udaljenosti mogu dobro ocijeniti. Boje skoro da ne mogu raspoznavati. Međutim, u crvenom i žutom spektru se smatra da raspoznaju boje i navodno su u mogućnosti vidjeti određene spektre ultraljubičastog svijetla.
Uši	Miševi imaju jako dobar sluh. Uši mogu neovisno pomicati, te čuju tonove koje ljudsko uho ne može raspoznati. Sporazumijevaju se uglavnom u ultrazvučnom spektru.
Nos	Miševi imaju odličan njuh. Svoju okolinu raspoznaju preko različitih mirisa, sporazumijevaju se mirisnim tragovima, markiraju teren sa mirisima i orijentiraju se pri izboru partnera unutar čopora također mirisima.
Ravnoteža	Miševi imaju visoko razvijen organ za ravnotežu u predjelu unutarnjeg uha, pa mogu bez problema odlično balansirati po rubovima i nitima.
Osjetilne dlačice	Miševi posjeduju osjetilne dlačice (vibrisse) sa kojima mogu opipati svoju okolinu. Njima se orijentiraju u mraku.